Zoričić: Djeca treniraju u nenormalnim uvjetima, a kauboji u klubovima pune blagajne

Profesor Filip Zoričić, koji se i u emisijama na TV Novoj i Radio Giardinima rado osvrtao na aktualne probleme u gradu Puli uputio je javnosti otvoreno pismo kojim želi upozoriti na očajno stanje u omladinskim pogonima nogometnih klubova na području Puljštine.
- Bio sam trener nogometa u omladinskome pogonu NK Istre, „stare Istre“, zadnje tri godine, do danas. Otišao sam zbog zamora i vječnih bitaka s ljudskim vjetrenjačama u tome klubu. Generacija mlađih pionira ima nekolicinu talentiranih dječaka i motiva mi nikada nije nedostajalo, ali na kraju godine zaista se osjetila ogromna zasićenost i umor kod djece, roditelja i mene.
U zadnje tri godine kao mlad čovjek i trener uvjerio sam se u katastrofalno stanje u gotovo svim pulskim klubovima i okolici. Ne mislim tu samo na neplaćanje trenera, što je postalo normalno, nego na žalostan odnos prema djeci kojoj ionako nedostaje sadržaja u gradu, a motiv gube iz dana u dan, pa se nemojmo pitati zašto prednjačimo po ovisnostima.
Žalostan sam kada se okrenem i vidim da je pulski nogomet zaglibio u željama isluženih trenera i neradnika koji će sve učiniti za svoj džep i svoj ego. Klubovi su postali bastioni malih kauboja koji uzimajući novac iz proračuna, ali i od roditelja, time pune svoje blagajne. Djeca rade u nenormalnim uvjetima, dok istovremeno grad od igrališta radi parking (Marsovo polje), a jedna nova trenerka, novi dres, nova lopta učine to dijete sretnim i ponosnim te ga bar na trenutak približi njegovim idolima i idealima.
U radu omladinskih pogona nedostaje pedagogije i psihologije koji su jako važni za razvoj djece, a upravo te dvije komponente razvoja nedostaju „ljudima“ koji vode Udrugu trenera i Nogometni savez, a usudio bih se reći i Savez sportova, stoji u otvorenom pismu Filipa Zoričića.
Javno pitam tu „gospodu: ‘Do kada će vaša usta biti gladna novca?’ Djeca su nam najvažnija, ali izgleda da to ostaje samo na papiru. Radio sam u klubu koji je živi mrtvac, a, sjetite se, bio je ponos Istre. Zašto? Upravo zbog ljudi koji su tamo bili i svojim švercerskim interesima punili svoje džepove.
U mračnome tunelu pulskoga nogometa ipak vidim i malo svjetla, a to su M. Rašula. I. Rakić, Mavrići, Ostović, Peršić, Lugarić, Babić, Basta, Dadić, Šverko, Radulović, V. Rašula, Brmolić i posebice Sergio Scoria, čovjek koji svoje iskustvo daje mladima bez trunke zajedljivosti. Uz njih, a vjerujem i još neke, koje ne poznajem, trebaju biti samo ljudi koji vole nogomet i naš grad, tada će, siguran sam, biti i novca, stoji u pismu prof. Zoričića.